Orkanski visovi


Hod po oblacima.
Spokoj i blaženstvo.
Glavne su odlike kojima se opisuje neuhvatljiva sila znana kao ljubav.

Međutim, kako izgleda druga strana te medalje kojoj svi teže?
Ta druga strana od koje se zazire, koja se previdi, preskoči, pri prvoj pomisli na magiju ljubavi.

Nije sve oslikano bojama duge.
Neke istinske ljubavi nisu bajkovite.

One su sila.
One su destrukcija.
One su droga.
One su ponor.

Ambis odanosti.
U njemu stanuje sve što je u duši iskonsko.
Sve što je sirovo.
Sve što je surovo.
Sve realno.
Sve neraskidivo.

Okovana lancima večnosti jedna ljubav živi.
Van ovog sveta.
Van onog sveta.
Ljubav Keti i Hitklifa.


Emili Bronte je dokaz da štancanje brda knjiga nije potrebno kako biste živeli i nakon života. 
Ne treba vam isprana, već rečena, prežvakana priča na više od pedeset knjiga.

Jedna iskrena i iz dubina vaše duše iznikla priča je i više nego dovoljna.
Ona će govoriti umesto vas.
Nosiće poput vetra vaše reči i pronaći srce koje će dotaći.
Ostaviće pečat, trag na duši čitaoca.
Voleli je vi ili ne, jedno je sigurno, ona "pomera."
 
Naposletku, pasioniranih obožavalaca ovog dela je mnogo.
Poput zvezda na nebu sijaju.
S vremena na vreme nova zvezda zatreperi i priča se nastavlja, prenosi.
Ona živi.

Ketrin.
Svojeglava i samovoljna.
Glavni saborac u nestašlucima usvojenog i čudnog dečaka koji je došao pod porodični krov slučajnim spletom okolnosti.
Siroče i bogataška kći izgrade odnos večitog duhovnog savezništva i emotivnog oslonca.
Životni usponi i padovi, sreće i tuge, biće pokrovljeni sećanjem na srž, na koren svega.
Misao na tog dečaka, tog čoveka biće njena suština.
Temelj i nosilac svakog koraka.
Svaki udah vazduha.

Hitklif.
Osvetoljubiv i beskrupulozan.
Jedino što mu je bilo sveto otišlo je u nepovrat.
Bol je ostavila za sobom vazda prisutnu gorčinu kojoj se uprkos svim naporima ne može odupreti.
Prošli dani bezbrižnosti i nestašluka bejahu prekriveni tamnim oblakom.
Nepravda sudbine i ona društvenog poretka u njemu bude tminu, katar na duši se širi.
Crne misli odvlače ga u ponore iz kojih nema povratka.
Zalečiti rane osvetom i pronaći nasladu u muci one srcu najdraže neće moći.
Jedino čemu će se vraćati, poput jastreba kružiti i kao zvezdu vodilju pratiti biće ona.
Dokaz da živi, svo svoje postojanje, moći će objasniti jednom jedinom emocijom.
Ljubavlju prema njoj.


Spona je u detinjstvu skrojena i simboliše katanac koji je zaključao dve duše.
Ključ koji bi ih oslobodio oboje svesno baciše s litice.
Povratka nema. 
Sve što je bilo pre i što će doći posle prožimaće se kroz jednu nit.
Ona će uticati na svaku misao, na svaki postupak.
U večnost će otići neponovljiva i jedinstvena priča.
Ljubav Keti i Hitklifa.

  • Ocena je - 5/5

Unikat književnosti.
Dragulj ekspresije emocije.
Slika neuhvatljive, intenzivne, destruktivne, nepobedive srži koja je iskrojila život dvoje ljudi, ljubavi.
Vazduh jedinstva u ambisu večnosti.

 
XOXO, Keti ❤

Коментари

  1. Keti, prikaz dostojan romana gde se čak dve junakinje zovu kao ti.:) Fantastično, prelepo.:)

    "Orkanski visovi" su jedna od mojih najomiljenijih knjiga. Ikada. Najpre sam pogledala film, verziju sa Fajnsom i Binoš, koja mi je još uvek najbolja. Onda sam čitala roman, svaki put me raspameti. Obožavam tu tužnu, mračnu, ponornu priču, taj razdor i intenzitet opisanih emocija, jezu koja prožima stranice i očaj koji ostaje iza svega.
    Obožavam cotat koji si stavila na kraju, kada Ketrin objašnjava razliku između ljubavi prema Hitklifu i naklonosti prema Edgaru.
    Mnogo je scena koje se zauvek urežu u sećanje.
    Pejzaž odgovara stanju u dušama junaka, neobuzdan je, nesmiren, baš kao i divlja Hitklifova priroda koja je privukla Ketrin, po sličnosti njenoj sopstvenoj.
    Svi zločini koje je kasnije činio bili su rezultat slepog očajanja, osujećenosti, osvete zbog gubitka. Čovek je doslovno objavio rat Nebu i zemlji.
    Njihova ljubav, koliko god bila destruktivna, naročito po njih dvoje, bila je neverovatna. Sila, u pravom smislu, protiv koje se ne može ama baš ništa.
    Ima ona Balaševićeva: "...sve prave su ljubavi tužne..." Verujem u to.

    Uvek zaboravim da napišem, dopada mi se kako "skeniraš" svaki lik pojedinačno, pa ih onda spojiš u zaključku.
    Divsan tekst.:))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala draga 💋
      Ja sam takođe prvo gledala Fajnsa, pa čitala knjigu.
      Hipnotisao me on sa svojim tumačenjem lika, a o samom delu da ne govorim.
      Kod tog Ketinog monologa je mene ošinulo poput groma, to je bio momenat kada sam se u nepovrat zaljubila u "visove."

      Drago mi je da ti se dopada način analize.
      Uvek pođem od tog zajedničkog faktora tj. kraja, ali da bi do njega došlo neke crte su kod likova morale postojati kako bi uticale i povezale njihove živote..
      Zato ide raščlanjavanje. 😊

      Hvala na čitanju 💋

      Избриши
  2. Odlično, dolično :)💖
    Znala sam da će da bude odlično ali zaista si me sjajno uvela u knjigu i zainteresovala da je i sama pročitam :)
    I ako nisam upućena u likove odlično si me upoznala sa njima i stavila mi sliku kakvi su zapravo 💖
    Divan post bravo 💖

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Drago mi je što sam bila uvertira na tvom putu do "visova."
      Hvala ti puno draga.💕

      P.S. Javi utiske!
      Ja bih mogla ponovo da je čitam toliko sam sada utonula u njen svet i atmosferu.💓

      Избриши
  3. Baš sam danas diskutovala sa mamom i složile smo se da su nam sestre Bronte superiornije u ekspresiji ljubavi i uopšte života od Ostin, a Orkanski visovi je bisee njihovog stvaranja, meni jedan od, ako ne i omiljeni roman. Takva kompleksnost likova, mračan, strastven, duboko uznemirujući, a ti si sve to predivno prenela, kao i uvek. Baš sam uživala, još propraćeno slikama, mada moram priznati volim i verziju sa Hardijem, mnogo je vernija knjizi i čini mi se da godišta glumaca mnogo bolje odgovaraju likovima.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Slažem se, dubina u koje one poniru je nešto neobjašnjivo, neuhvatljivo, a ipak svima poznato.
      Sam intenzitet je opipljiv i pritom kao da vrišti sa stranica.

      Hvala ti na čitanju draga. 💋

      Избриши
    2. P.S. "Visovi" su mi definitivno najdraži.💕

      Избриши
  4. Odličan izbor i odličan prikaz. Doduše, nisam ni sumnjala, ali mi se sve čini da su te ovdje imenjakinje podstakle i dale ti vjetar u leđa : )
    Opus sestara Bronte je za svaku pohvalu, ali mi je Emili sa "Orkanski visovima" otišla korak dalje u slikanju emocija, odnosa među likovima, tih vidljivih i nevidljivih veza... Ketrin i hitklif - kao jing i jang, kao dan i noć, kao crno i bijelo... da nije jednog, ne bi bilo drugog... i tako unedogled.
    Obožavam rečenicu - He is more myself than I am...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno 💋
      Njih dvoje jesu kao jing i jang..
      Jedan bez drugog ne mogu..

      Takođe, citat mi je jedan od najboljih uopšte!

      Hvala na čitanju!

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi