Let's Stick Together


Zapitam se često koliko je za sreću potrebno, postoji li tačan spisak stvari koje su osnova zadovoljstva i ispunjenosti?
Koliko tih sitnica čine dovoljnu gramažu koja bi jednu individuu usrećila?

Zaključak će naravno biti da je sve do osobe.
Nekome je dosta malo.
Nekome ni ceo svet.

Kako se u tu misteriju jednog osećaja uklapa sloga?
Vrlo lako..

Ona je osnova i ključ svakog zdravog okruženja.
Iz nje se gradi svako dete u zdravu i staloženu osobu.
Sloga kuću gradi.

Ona je primarna težnja svakog zajedništva.
Ona je uspeh.
Kruna porodice.


Ničija slika nije obojena idealnim bojama, jer one ne postoje.
Svako ima drugačije viđenje sveta i života.
Svako živi najbolje što ume i strpljivim potezima slika sebi remek delo koje je zamislio, gradi sebi život koji sam po sebi nije bajka.

U današnje vreme on je puka egzistencija.
Okršaj čoveka i njegovih primanja.
Kom obojci, kom opanci.

Naposletku, čovek se uvek iščupa.

Kad nekako pregurate mesec - trijumf!
Sva iskušenja koja su pred nas postavljena stvaraju prepreke u komunikaciji, u razumevanju drugih, jer je svako svojim problemima okrenut i oko njih se u nedogled vrti.
Sve nas to ometa u izgradnji čvrstog životnog uporišta.
Svakodnevica uvuče svoje pipke sve do podsvesti i čoveku pred očima pušta film tekućih i predstojećih problema.

Otrgnuvši se na tren iz ralja onog svakidašnjeg vratićemo se korenu.
Srži jedinstva jednog doma.
Vratićemo se slozi.


Bitno je jedno.
Uzdati se u sebe i svoje bližnje.
Zajedničkim zalaganjem stvorićete fenomen koji je danas retkost.
Dragulj iz kog niče jedinstvena sreća.

Složna porodica.



XOXO, Keti ❤

Коментари

  1. Savršen tekst. Toliko optimizma, mudrosti za svaki dan, jednostavno - a vrlo lepo i lirično sažete istine o životu. Mnogo volim tvoje esejističko-dnevničke "minijature", jer mi uvek vrate osmeh na lice i uliju novu dozu nade.
    Hvala.:)

    Inače, mislim da sve definitivno polazi od samog čoveka. Istina, ponekad ni uz najbolju volju ne možemo mnogo da se odupremo negativnosti okoline i promenimo one oko nas, ali verujem i to da postizanjem unutrašnjeg mira, sa samim sobom, lakše dolazi do izmirenja sa okruženjem.
    Porodica, nažalost, nije uvek utočište i svako unese po malo svoje nervoze, pa i nenamerno "ozrači" zajednički prostor, ali uz toleranciju i strpljenje, baš kako si napisala, sve se da ispraviti i uravnotežiti. Na kraju krajeva, niko od nas nije savršen i umesto da previše očekujem od drugih, bolje da taj kriterijum primenim na sebi, pa ću tako i drugima biti bolja, shvatih. :)

    E, još nešto, u vezi sa rečenicom:
    "Iz nje se gradi svako dete u zdravu i prizemnu osobu."
    Baš sam skoro slušala ili čitala tekst, ne mogu više da se setim, jednog profesora, a govori o upotrebi pojedinih izraza, epiteta i zauvek mi je izmenio shvatanje reči "prizeman". Kaže čovek, počeli smo da je koristimo kao pohvalnu, oznaku vrline, a "prizeman" je zapravo uvek značilo prost, površan, ograničen. Iako se danas uglavnom shvata pohvalno, kao "uravnotežen", "skroman", "realan" (down-to-earth), zaista mislim da je svaki od tih sinonima bolji izbor. Uvek mi je to "prizeman" i inače vuklo na ne baš laskav opis.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala tebi na čitanju, drago mi je da ti se dopalo. :)
      Sam fenomen sloge mi je često intrigantan tj. često mi na um padne..
      Svi smo povazdan u trci, frci, vodimo bitku za što funkcionalniju sutrašnjicu, pa nam često promiče, izmiče ta sloga, često se sudaraju mišljenja i stavovi samih ukućana..
      Uskladiti sve to donekle u funkcionalnu celinu predstavlja pravi podvig.

      Slažem se da porodica ne mora, negde na žalost i nije slika sloge.. Ljudi često grade sebi porodicu van svoje rođene, više oslonca i podrške pronađu van kuće..
      Svi se, svakako, trudimo da se što više približimo sreći, usput gradeći složne odnose s najmilijima.

      Избриши
  2. Ovaj tekst sam inače čitala iz kreveta, evo sada sam posle gotovo dva puna dana sela za lap top i komentar da ti napišem :)
    Ovo je tako relax tekst, psoebno meni jer sam trenutno zapatila hroničnu neispavanaost (čitaj spavala sam dva-tri sata već 10 dana jer sam imala nesanicu). Zaboravila sam an vreme i prostor oko sebe baš je opuštajući i baš mi je prijao 💙
    Odličan tekst, Bravo 💙

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Evo odgovora nakon nedelju dana! :)
      Ovi tekstovi "dnevničko-esejističke minujature" da pozajmim Isidorin izraz su verujem jedini pored kolumne koji ni trunku planiranja u sebi nemaju.
      Rode se slučajno.

      Ideja za ovaj je rođena dok sam pravila društvo sestri kada je peglala veš.
      Diskutovale smo nešto o porodici, pomenula sam sliku tj. zvuk srećne porodice koji sam jedne prilike, prošle godine, čula i voila - eto teksta.

      Naslov sam uzela od Brajana Ferija. :)

      Hvala ti na čitanju! <3

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi