Ej Riki Martine

Ne, nije onaj Riki u pitanju. Reč je o čitavoj koloni smrdljivih Martina koji mi se uvlače u sobu u gluvo doba noći.
Svakog sledećeg putnika namernika iz ove bande žohara prozvah Riki, simpa mi iako znam da će uskoro napustiti ovaj svet.


Kako to obično biva, taman utonem u san, kad eto ti njega, petog ili desetog po redu. Vrata i prozori zatvoreni, kućom vlada muk kad najednom oglašava se dotični.
Kada li je samo ušao i što je toliko dugo ćutao, pitam se.


Dok rešavam tu enigmu već formiram strategiju ubistva. Čim žrtva stopira svoj let krećem u akciju s papučom, ona mi je uvek pri ruci kada nije na nozi.
Ubiću ga, ima da smrdi cela soba. Nakon izvršenja zločina prelazim na ogavniji deo misije - rešiti se tela.
Takva je procedura, razume se, a vala ne nameravam leš u sobi da držim, ma koliko sitan on bio.


Rešeno je, priuštih mu poslednji let do obližnje kante za otpadke na terasi, a ako sam baš dobre volje onda ga ćušnem sa terase. Let sa petog sprata.
Bon voyage!


Sada mogu s mirom da se vratim u krevet.. ali čekaj, neko davno reče ( ja svašta čujem) da ovi mali zeleni donose tj. simbolišu priliv para u kuću.
Hmm.. Možda sam trebala biti Anđelina Žoli, usvojiti dvoje ili šestoro, za svaki slučaj, pa da brojim pare - makar bile i sitne.
Oni će na svoju stranu, ja na svoju.
Olakšavajuća okolnost je da mi neće leteti oko glave kao muve ili ne daj Bože komarci.

Bila je ovo kratka odiseja jednog žohara.
Sve to jer ni u tri ujutro nemam mira!
Laku noć!

P.S. Prilažem slikoviti opis današnjih događaja. Jutarnja kafa je dobila prvog davljenika, jer..


..karma is a bitch!

Hvala na čitanju, Keti ❤

Коментари

Popularni Postovi