Odiseja u etar

Strah od nepoznatog je teško objasniti i još teže suzbiti, on jednostavno postoji. Kako bi se to prvobitno stanje straha prevazišlo neophodno je mnogo ubeđivanja i dobre volje da se načini prvi korak. Ulaskom u blogosferu straha nije bilo, što je za moju osobenjačku malenkost bila prava retkost. Onlajn vasiona je mesto na kom svako nađe svoje mesto pa sam tako stigla i ja. U kofer sam spakovala entuzijazam i avanturistički duh i krenula, na današnji dan..

S obzirom da pre odustanem no što u nečemu istrajem zatečena sam činjenicom da sam još uvek na istoj adresi, još uvek ludo zaljubljena u osećaj slobode koji pisanje svesrdno pruža svakom ko u njegov svet kroči.
Od odustajanja se odustalo. Želja da sa nekim podelim svoje misli raštrkane na milion naizgled nebitnih tačaka u univerzumu i iskažem svoje oduševljenje onim što me je inspirisalo, dotaklo i dovelo do "gubljenja tla pod nogama" je bila odveć velika da bi bila zanemarena.

Gorčina, nedostatak konverzacije o svemu i ničemu meni značajnom, je postajala nepremostiva planina. Spas je bljesnuo na parčetu belog blog papira, zgrabih isti svim silama.

Podstrek koji je sa sve mašnicom bio dostavljen na moj prag u samom začetku putovanja postao je temelj, deo zemlje, na kom je gorčina posadila svoje seme iz kog je niklo cveće inspiracije. Dašak vetra joj menja smer, ali ona iznova niče, nesputana.

Rezimirajući proteklih 365 dana, između ostalog, uočavam sitnicu koja mi danima ne da mira. Postepeno, neprimetno, inspiraciji sam skratila krila stavljajući je u "okove" predviđenog i planiranog. Uhvativši sebe kako po glavi premeštam, skiciram, planove za blog mesec pred sobom i realizujem oformljene rubrike uviđam kako moj virtuelni svet postaje nešto što nisam zamišljala - definisan.
Fokusirajući se na ono što treba da bude pritvorila sam vrata onom što je moglo biti da slobodu trenutne inspiracije nisam, u mislima, totalno zamenila "obavezama" koje su mi, same po sebi drage, prerasle iz stadijuma uživanja u onaj sumorni, zasićenosti.
Nove godine su nova poglavlja. Čvrsto rešena da unesem dašak svežine koji će oterati naviku u prvi plan na pijedestal vraćam nasumičnu inspiraciju.

Skrenuvši misli i oduzevši primat onom što je postalo sastavni deo mog onlajn univerzuma nikako istom ne otkazujem pravo stanovanja na ovoj adresi već vraćam opuštenost koja u poslednje vreme nije prisustvovala čajanci.

Sloboda nema definiciju.
Znanje nema granicu.
Poput istraživača upoznavala sam svet, bitnije od toga - bolje sam upoznala sebe.
Naučila sam mnogo za ovo vreme u kom sam probijala led i pod nebom blogosfere gradila dom. Zadovoljstvo i lakše disanje mi je pružila nekolicina ličnih tekstova. Velika većina njih tu je da prenese i podeli entuzijazam sa svima kojima su date teme drage ili zanimljive. Hvala vam na pažnji, strpljenju, savetu, lepoj reči i podstreku.
Hvala Vam na razumevanju.

Sok gorkog limuna postao je najslađa limunada uz koju novim putešestvijama nazdravljam sa divnim osobama.

Hvala mojim musketarima. 💙
Keti ღ

Коментари

  1. Hvala tebi na divnim tekstovima i na još lepšem druženju.
    Srećan blogo- rođendan- :***

    ОдговориИзбриши
  2. Evo i mene sa nenamernim zakašnjenjem.:*
    Brzo je proletelo godinu dana i od srca ti ČESTITAM, sa željom da ovo bude tek prvi u nizu jubileja tvoje inspiracije, kreativnosti, divnih tema i odličnih tekstova. Da se kao i do sada, svi skupa, kroz ovaj značajan deo našeg sveta razvijamo i napredujemo, učeći i uživajući.
    Između ostalog, jedna od najlepših stvari kod blogovanja ovog (pravog!) tipa je razumevanje, pa se i sada telepatski slažemo oko postepenog rizika uletanja u rutinu, pritisak i okove "zacrtanih" datuma i tema, a zapravo je opuštenost i spontanost ono glavno, što ujedno daje i najbolje rezultate.
    Tekst je odličan i zaista divan - nastavi kao i do sada, čitaoce uvek imaš, zasluženo!:))))
    P.S. Za šest godina vođenja bloga, prethodna mi je bila u svakom pogledu najproduktivnija, najpoletnija. Hvala, musketari :)))), pa nek nam 2017. bude još lepša!:*

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Samo ti polako, tu sam ja.. :)
      Ne da mi je proletela godina nego ju je odneo jedan treptaj oka, ali ako je za išta bila dobra to su svakako divna prijateljstva, kafenisanja sa vama. Razmena mišljenja koja mi je neizmerno obogatila život i unela vedrinu u često stresnu i sumornu "realnost". Za svaki savet i pomoć neizmerno sam zahvalna, ponekad mi se čini da sam više naučila za ovih godinu dana nego u proteklih nekoliko. Svakako, naučila sam da izrazim svoje haotične misli esejski, koherentno i smisleno.

      Neverovatno mi je i nakon godinu dana razgovora koliko smo svi nekako "kliknuli", drago mi je da ima onih koji razumeju i kojima je stalo. <3 Što se rutine tiče, opet se razumemo, u poslednje vreme sam stvari počela da posmatram šablonski, što nikako ne ide s mojim karakterom, nikad po planu nisam mogla da funkcionišem. Izduvni ventil, razbibriga i prevashodno hobi postao je obaveza koja visi nad glavom. Kad god upadnem u takvu situaciju počinje da me hvata panika, neki ludi osećaj gušenja i pritiska.

      Slažem se, spontani tekstovi su mi uvek doneli osmeh na lice. :)
      Hvala vam što ste uz mene. :*

      Nek' nam je ova nova srećna, poletna, optimistična i vrcava.. Takve davno bilo nije!

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi